Pokijeva priča

Danas je teško pronaći Osječanina koji ne zna za Pannonian Challenge, a oni koji ga i vjerno prate već godinama znaju i za osječkog vozača bez kojega nije prošao niti jedan Pannonian već više od desetljeća. Tijekom mnogih godina gledali smo ga kako pomiče granice ne samo osječkih, već i performansi hrvatskih vozača BMX-a, a u zadnje vrijeme je poznat i njegov backflip preko tramvaja. Radi se naravno o Igoru Vukadinoviću kojega također znamo kao Poki.

Rođen 30.12.1989. za sebe kaže da se osjeća mnogo mlađe, osim što tek sada osjeti posljedice mnogih padova. Tako može nabrojati bolove u oba gležnja, koljenu, prstima, zapešćima, a sjeća se da je nekoliko puta razbio glavu, imao potres mozga, napukla su mu dva rebra, a oderane laktove bolje da ni ne spominje. Leđa ga bole već cijelo desetljeće, a zasad je imao samo jednu operaciju i to koljena i još uvijek osjeća bolove. No kaže ‘led, voltaren, krema brate…’ i istrpi se sve.

Prije nego je počeo voziti BMX, tijekom osnovne škole Poki se bavio tenisom, rukometom i nogometom kojega, uz košarku, voli igrati i danas te mu nije strano pogledati u koju utakmicu, a kao dječak je čak i maštao o tome da će jednog dana biti nogometaš. Išao je u Osnovnu školu Svete Ane, u A razred, a nakon toga ga se moglo vidjeti u EMŠC-u.

Djetinjstvo i većinu života proveo je u centru Osijeka. Još se sjeća kada je kao klinac od 14 godina prvi put s Kopike čuo zvukove navijanja iz ondašnje šumice te sa prijateljima otišao vidjeti što se događa. Ondje je upoznao vozača BMX-a Benjamina Shenkera te kaže da ga je jeza prošla te nije mogao vjerovati kada je prvi put vidio da netko na biciklu izvodi backflip. Ubrzo je nabavio prvi BMX, Rog Jomu kojega je dobio za rođendan, ali budući da je bila zima, jedva je dočekao sunce i proljeće da ga bez štitnika isproba u skate parku. BMX je imao metalne nazubljene pedale koje inače služe kako bi vozači imali pod nogama što bolji grip, no iste pedale su mu iz pune rotacije završile u cjevanici obilježivši time tek početak mnogih ozlijeda.

U ta vremena je vozio s Juricom Baraćem i vozili su skoro svaki dan, međusobno se nabrijavali na što bolje trikove, sve dok Poki prvi nije izveo prvi backflip. Tog dana je padala i kiša, ali park je bio pun ekipe koja je žestoko poticala na novi trik. Kada ga je napravio, od sreće i oduševljenja legao je u kišnu baru. Misli da se danas klinci više ne usude praviti takve trikove bez foampita, ali na svojoj smjelosti zahvaljuje druženju s Juricom i međusobnom izazivanju i poticanju na što bolje trikove. Danas radi puno kompleksnije trikove, ali kombinira ih s backflipom. Sada se može pohvaliti s uspješnom izvedbom backflip double-tailwhipa, backflip supermena, backflip turn downa i frontflipa.

Pokijev prvi nastup na Pannonianu je bio iste godine kada kaže da je počeo i voziti, 2004. godine na petom izdanju Pannonian Challengea te je tada čak i osvojio štitnike, no ne sjeća se za koje mjesto.

Poki je prošao biciklističku financijsku krizu kao i svi srednjoškolci. Kao klinac od 16 godina bez vlastitog izvora financija, a sa BMX-om koji zahtjeva puno ulaganja, sjeća se kako je skoro prestao voziti, no onda mu je u pomoć uletio dobro poznati osječki serviser bicikala Volf koji mu je kupio novi BMX. Volf je tijekom godina sponzorirao mnogo mladih vozača od kojih su se mnogi kasnije probili na svjetsku scenu. Izdvaja i BMX zvijezdu Senada Grošića kao nekoga tko mu je također puno pomogao i s kojim je putovao po mnogim natjecanjima na kojima je zaradio dovoljno kako bi mogao složiti kvalitetniji bicikl. Osvrnuo se i na svoj trenutni bicikl za kojega kaže da vrijedi oko 1500 eura i koji je financiran ponajviše novcem od nastupa na natjecanjima.

Zajedno sa još nekolicinom osječkih vozača napravili su jump kod njegove bake na selu. Ondje na doskok postave nekoliko starijih madraca kada iskušavaju kakve nove i opasnije trikove kako bi ih izveli na što sigurniji način. Po Osijeku je bilo puno pokušaja pravljenja improviziranih jumpova, skate parkova, pa se tako još i danas mnogi sjećaju sklepanog skate parka i Mobiliji, Šibicari te u dvorani Poljoprivrednog fakulteta u Retfali. Naposljetku, Poki izražava žaljenje što u Osijeku nikada nije zaživio pravi indoor skate park.
Kako je njegova vožnja postajala sve bolja, a trikovi sve spektakularniji, uskoro su se na njega počeli lijepiti sponzori.

Osim Volfa, koji ga je prvi podržao, 2007. godine ga je počela sponzorirati osječka trgovina Extreme Sport, koja im je financirala put u Berlin na svjetsko prvenstvo na kojemu je osvojio 6. mjesto. Tu su se našli i sponzori kao što su Zion Bikes koji ih je vodio na mnoga natjecanja i road tripove, Nokia koja je osiguravala mobitele, ShoeBeDo i Vans koji su davali patike, Monster je slao energy drinkove, Zigi Papers rizle, Warehouse, Cult, TargetBag…

U 2012. godini doživio je ozbiljniji pad koji ga je poslao na spomenutu operaciju koljena. Tada je nastupio period mirovanja i skoro pola godine čekanja na ponovnu vožnju bicikla. Nakon tih 6 mjeseci i 10 kila više u tijelu zbog fizičkog stagniranja nije lako vratiti se na bicikl te se u početku ponovno suočavao sa strahovima i procesom opuštanja na biciklu. No samo je jedan način da se vrati u staru formu, a to je da ponovno što više počne voziti.

Nakon srednje škole, Poki je radio nekoliko poslova te je neko vrijeme čak radio i u Irskoj, ali najznačajniji mu je posao suca na Pannonian Challengeu, a potom i za FISE sa kojima je išao na turneje po cijelom svjetu.
Budući da je Pannonian Challenge prošle godine bio dio FISE svjetske serije, ponovno je i tada sudio. Sada sa FISE-om pravi privremene skate parkove po cijelom svijetu i organizira mnoga natjecanja.
Pokija ćemo gledati i ove godine kako preskače most koji je Coca-Cola napravila na glavnom osječkom trgu, a kao i uvijek, vidjet ćemo ga i na Pannonianu, no i ove godine u ulozi suca.

Želimo mu puno sreće u novoj karijeri, ali ga ohrabrujemo da nipošto ne prestane voziti!