Biti sk8er u Osijeku: Andrej Mikulić

Ovih dana ukrali smo malo vremena jednom od naših osječkih skejtera i popričali s njim o tome kako je biti skejter u Osijeku.
Andrej Mikulić ima 26 godina, a u odgovorima koji slijede saznat ćete njegova bogata i zanimljiva iskustva, mišljenja i savjete. Ako ste ikada imali strah od ekstremnog sporta – jedan od njegovih savjeta je da ne dopustite da vas on prevlada nego se jednostavno usudite!

1. Kako je izgledao tvoj prvi susret sa skejtom?

Prvi susret sa skejtom bio je prije nekih 20 godina kada sam na trgu vidio ekipu kako se vozi i odjednom me uhvatila želja da i ja tako probam skakati. Naravno da roditelji nisu bili za to pa sam se morao zadovoljiti gledanjem skejtera na tv-u ili sjedenjem na trgu i žicanjem skejta od ekipe samo kako bi probao. Sa 6 ili 7 godina tetak mi je donio prvi skejt , bila je to riba s kočnicom na tailu i u tom trenutku sam postao najsretniji čovjek na svijetu. Iako s njim tehnički nisi mogao skočiti, ja sam danima u dvorištu pilao po živcima susjedima, samo da se odvojim bar malo od zemlje.

2. Koliko dugo voziš?

Ozbiljno sam počeo voziti negdje 2006. godine , kada je kolega Luka kupio skejt i to je zapravo početak svega, tad smo se prvi put „usudili“ otići u skate park i svatko je napokon imao skejt koji možeš nazvati skejtom. Do tad nisam imao ekipu, nisam znao nikoga od skejtera pa sam se nekad znao provozati za mir u duši.

3. Kada govorimo o počecima skejta, postoji li nešto što je tipično za sve skejtere ?

Mislim da svaki skejter ima svoj križ na početku, a to je da nauči neki od osnovnih trikova. Pod tim križ mislim na dane, tjedne ili mjesece vježbanja bez ikakvih rezultata, živciranja i upornosti koja se kasnije isplati. Zbog toga dosta ljudi i odustane od skejtanja jer nije kao role i bmx da ih fizički držiš nego si prepušten na volju skejta koji rijetko kad sluša i poznaje fiziku puno bolje od tebe. A ti počeci su uvijek bazirani na to kako naučiti neki trik, definitivno svakodnevne ozlijede (ogrebotine na koljenima, laktovima, a možda i nešto žešće) i tolika želja samo da si na skejtu i voziš se jer obično kao dijete imaš vremena za provest cijeli dan na skejtu.

4. Najbolje i najgore iskustvo prilikom vožnje skejta?

Najbolje iskustvo kod voženja skejta je definitivno napraviti neki trik s kojim si pomaknuo svoju granicu, koji si se bojao izvesti neko vrijeme. Taj osjećaj je neopisiv, ta sreća koja te obuzme je nešto najbolje i tko ne vozi neki od ekstremnih sportova ne može shvatiti zašto se ljudi toliko lome. A uz to i ekipa koja vozi skejt, jer bez ekipe si nitko i ništa i ekipa te gura dalje. Najgora stvar kod skejtanja je ono višesatno mučenje da snimiš trik. Jednostavno negdje zapne, prorade živci, tako si još manje koncentriran na trik, počne ti sve smetati pa počneš i bacati skejt.

5. Što misliš o poziciji naših skejtera ?
Koliko vas ima tu u Osijeku, družite li se i poznate li se svi ? Koja je vaša priča?

Mi osječki skejteri smo vjerojatno najljenija ekipa od svih. Ima nas 10-ak aktivnih i poluaktivnih, a svi ostali su otišli u mirovinu. Družimo se naravno, svi se već godinama zajedno skejtamo i služimo si kao podrška. Svi smo vesele naravi pa odlazak u skate park svima znači smijanje i zezanje i to je ono što me najviše veseli kod toga. Znam da ću svaki put kad odem u skate park smijati se do suza jer svako svakog zeza i uvijek je neka opuštena, da ne kažem domaća atmosfera.

6. Koliko skejtova imaš?

Imam samo jedan skejt, ipak živimo u Hrvatskoj, a i taj jedan sam jedva uspio sastaviti da valja. Jedan je sasvim dovoljan jer je ipak sva oprema skupa, a kida se dosta brzo.

7. Ideš li od početka na Pannonian? Koliko dugo dolaziš?

Ne znam koji je Pannonian prvi na kojem sam bio, znam da sam bio u osnovnoj školi i otišao sam s prijateljem gledati. Davno je to bilo jako, negdje 3. ili 4., a od tad sam onda svake godine barem navratio dok se nisam počeo ozbiljno skejtati, a od tada sam onda bio na svakom.

8. Kako ti se sviđa cijela priča o Pannonianu?

Pannonian je odlična stvar jer se skupi cijela skejt ekipa iz države, svi prijatelji koje viđamo jako rijetko i to bude pravi dernek. Meni osobno uopće nije bitno tko će kako voziti, tko će pobijediti i kako će to sve skupa izgledati, po meni Pannonian čine ti ljudi s kojima se družim i to je sve skupa ukomponirano u jednu odličnu stvar. Naravno da uvijek postoje nezadovoljni i zamjerke, ali generalno koncerti , kontest i druženje na Pannonianu već godinama obilježavaju ljeto, a i dobra je promocija za grad Osijek i nadam se da će oni prepoznati veliki potencijal u tome, te da će još više ulagati.

9. Jesi li ikad vozio na Pannonianu? Koliko puta?

Jesam, vozio sam na Pannonianu, mislim 3 ili 4 puta ako se ne varam. A to je isto priča za sebe jer se nisam volio natjecati i prijatelj me toliko dugo nagovarao da sam morao pristati. Ali nije loše i kao vozač imaš upad na koncerte, pa zašto ne.