Atheist rap se nakon 6 godina vraća na Pannonian Challenge
Punk rockeri iz Novog Sada, koji već tridesetak godina „drmaju“ regionalnom scenom i na svakom koncertu dokazuju kako glazba može povezati ljude, ovoga se lipnja vraćaju na jubilarni Pannonian Challenge – i to nakon punih 6 godina. Oni su Atheist rap, bend koji predvodi simpatični pjevač Vladimir Radusinović, poznatiji kao Radule, koji nam je otkrio što misli o regionalnoj glazbenoj sceni, ujedno se prisjećajući samo pozitivnih uspomena koje ga vežu uz Osijek.
Ima li prekogranična glazbena suradnja veći potencijal nego bilo koja druga suradnja – komunikacija putem glazbe iznad svih drugih razlika?
– Naravno, zato ustvari ta veza među normalnim ljudima nikada nije prekidana. Zavisi od toga i koja vrsta glazbe je u pitanju – kretensku glazbu smatram sredstvom komunikacije kretena i manipulaciju nesvjesnima i površnima. Rokenrol je jedna od vrsti glazbe koje spajaju ljude koji ne gledaju međusobne razlike, već prepoznaju sebe u drugima na svim stranama sveta. Takve glazbe volim.
S obzirom na dugogodišnje iskustvo na glazbenoj sceni, kako u moru današnje prvoloptaške glazbe pronaći svoj karakter?
– Treba raditi na sebi u smislu toga da se izgradi osobni izražaj. Lijepo je svjesno ili nesvjesno koristiti ideje svojih učitelja, ali treba tome dati svoj pečat. Vjerojatno uspješnost u tome počiva u motivaciji, ako je to na prvom mestu glazba onda problema nema.
Kako bi jednom riječju opisali glazbenu scenu Balkana?
– Papazjanija. (komplicirana mješavina koja se ne može jasno definirati)
Ovo vam je drugi nastup na Pannonian Challengeu – što se promijenilo od 2013. godine? Kako je bilo prije tih 6 godina i što očekujete ovoga lipnja?
– Prvi Pannonian pamtim po bakljadi za vrijeme nastupa Debeljaka i nas, dobroj organizaciji natjecanja i svirke, te pretjeranom provodu, pa ne sumnjam da i sada neće biti tako.
Veselite li se dolasku/povratku u Osijek – kakve vas uspomene ili anegdote vežu za grad na Dravi? Imate li neku ludu punkersku priču iz Osijeka?
– Naravno, uvijek. Odavno se osjećamo kao domaći, od drugog dolaska, zapravo, prvi je bio malo neobičan, skoro na državnom nivou, neposredno nakon pada Miloševića, kada smo se praktično prvi put sreli sa osječkom ekipom i dalje se krug legica i lega samo širio. Sada ih je malo više u Dublinu, ali ima ih dosta i kod kuće. Što se tiče priča, ima ih koliko hoćeš, a najkompleksnija je Monikina i Matakova (bubnjara Gužve u 16-ercu) svadba u Bilju – bilo nas je sa svih strana, ne sjećam se tko je sve svirao (Pasi, Šank, Gužva i valjda mi), kada, ni kako je sve izgledalo, ali je bilo, iako malo sad blentavo zvuči – za pamćenje.
Pošto Pannonian Challenge ove godine slavi 20. rođendan, što su članovi Atheista radili kad su imali 20 i možete li se poistovjetiti s kojim ekstremnim sportom?
– Tepovali, pili i bili debili. Baš smo ekstremni sportaši, zamišljam četiri medvjeda na biciklima kako se vozaju oko jednog mršavog što puši i udara u talambas.