Hladno pivo vjeruje da će ga Pannonian Challenge nadživjeti

Legendarni rokeri iz Gajnica ovoga lipnja dolaze u Osijek uljepšati dvadesetu obljetnicu Pannonian Challengea, urbanog festivala u sklopu kojega su već nekoliko puta odradili uistinu nezaboravne koncerte. Njih ne treba puno predstavljati, jer su svima dobro poznati pod zajedničkim imenom Hladno pivo, ali kako bi ih još malo bolje upoznali, simpatični gitarist Zoran Subošić – Zoki, odlučio je odgovoriti na nekoliko pitanja, otkrivajući neke pojedinosti benda koji djeluje već gotovo tri desetljeća. Kako izgleda njihov kreativni proces, može li se na današnjoj glazbenoj sceni pronaći vlastiti stil, što su radili s 20 godina, te što ih prvo asocira na Pannonian Challenge, provjerite u nastavku…

Prošle ste godine proslavili 25 rođendan benda, što za vas znače takve obljetnice i smatrate li da Pannonian može doživjeti vaše godine?

– Usudio bih se napisati da smo proslavili čak i trideseti rođendan, ali tko više broji. Obljetnice su još jedan povod za koncerte kojih se nikako ne možemo zasititi. Mislim da ce nas Panonian nadživjeti, mladost je to, a i radi se o događaju koji mogu nastavljati generacije, dok je kod nas životni vijek sigurno kraći.

Jeste li zahtjevniji sada nego što ste bili na početku svoje glazbene karijere? Traje li stvaralački proces duže i jeste li kritičniji prema njemu?

– Naravno. Barem prema sebi, tako nam izgleda na probama i kad stvaramo sami. Pokušavamo neke nove zvukove i tehnike, Mile je dosta kritičniji prema svojim tekstovima. Još uvijek se zna dogoditi da pjesma nastane brzo, ali uglavnom se to prevrće mjesecima.

Koliko je teško na današnjoj glazbenoj sceni pronaći vlastiti stil i u kojoj mjeri ego utječe na to?

– Slično kao u životu, ako držiš do sebe, nećeš se obazirati na mišljenje okoline, to ne znači da dobar savjet ponekad zlata ne vrijedi. Ljudi su kao individue skloni kopiranju, ali radom se to može pretvoriti u vlastiti stil, dok ego može biti prijatelj i neprijatelj, ovisi kako se postaviš prema njemu.

Što vas najviše zanima kada odlazite na nastup u neki grad?

– Nekada su nam birtije i restorani bili primat, pa kad bismo zasjeli satima ne bismo izlazili van. Sada prosurfamo o kakvom se gradu radi, što se isplati vidjeti, iako masu puta razgledavamo samo kroz prozor hotelske sobe, jer nemamo uvijek vremena za istraživanje. Mislim ipak da su ljudi tu najbitniji, tako da je stvarno gušt upoznavati ih – na gostovanjima smo stekli brojna prijateljstva kroz godine.

Kada dođe prekretnički trenutak u glazbenoj karijeri kada partnericama ne morate više ništa objašnjavati?

– Kada prvi put pokažeš pozitivno stanje na računu, tu dolazi do metafizičkog obraćenja gdje su riječi suvišne.

Pošto festival ekstremnih sportova Pannonian Challenge ove godine slavi svoj 20. rođendan, što su članovi Hladnog piva radili kad su imali 20 godina?

– Mile i ja smo puzali pod gas maskama, čistili sanitarne čvorove u vojsci i slali si razglednice “Fuck the army”, te za to zarađivali dodatne straže i požarstva. Bilo je to za vrijeme bivše države, sistem je bio drugačiji, zastave, valuta, mada je ostalo dosta istih političara. Danas mi se čini da se to događalo nekom drugome. Suba i Šoki su pili po parkovima, završavali srednju školu i svirali u raznim bendovima, dok je Deda svirao po svadbama.

U koju disciplinu ekstremnog sporta biste smjestili pojedine članove Hladnog piva – BMX, skate i role?

– Mile BMX, Suba skate. Šoki, Deda i ja role. Mislim da smo svi rolali i radili si homemade skateove od ostatka rola. Bile su to one metalne role koje si vezao na tenisice. Inače smo skloniji skijanju, plivanju, nogometu, a tu i tamo prema moto i borilačkim sportovima.

Što vas najviše asocira na Pannonian Challenge?

– Debeli Precjednik, prije par godina smo svirali s njima kod vas. Isto tako, sjećam se skate vratolomija na kojima zavidim izvođačima istih. Tu fakat moraš biti jak u glavi, iako izgleda da nisi svoj baš. Vidjeli smo i par nezgodnih padova koji laicima poput nas izgledaju dosta pogubno.