Mašinko – Intervju

Zagrebački punk-rock bend Mašinko ove će godine zabavljati osječku publiku na 17. izdanju Pannonian Challengea, a mi smo za vas pripremili intervju s njegovim članovima kako biste ih bolje upoznali.

Bend je osnovan 2010. godine u Zagrebu te od tada donosi osvježenje na domaćoj alternativnoj sceni. U originalnoj postavi su Marin Šulentić (Šulc), Petar Predrag (Perica), Lovro Koružnjak, Andrija Ražnatović, Srđan Grbić (Srki) i Bojan Horvat (Pitura).

S obzirom da ste jedan od poznatijih hrvatskih punk-rock bendova, kakav je osjećaj znati da vas toliki broj ljudi sluša, posebice mladih?
Jako dobar, najviše zbog toga što nismo išli s tim ciljem. Tijekom osmišljavanja i realizacije pjesama ne radimo kompromise (osim unutar naše šestorke). Ljudi nas slušaju, naše ih pjesme raduju, ponekad čak i natjeraju na razmišljanje i to uvelike godi našem pozamašnom kolektivnom egu.

Jeste li mislili da će vaša grupa doživjeti toliku slavu kada ste osnovali bend?
U toj me fazi nije bilo u bendu, ali budući da je bend nastao s planom da se sviraju obrade drugih punk bendova, hrabro ću reći da to nismo mislili. Slava je doduše jako smiješan izraz za ono što smo mi i kakvi smo – ne osjećamo se slavnima – mi samo sviramo i imamo bend uz naše svakodnevne poslove.

Što vas je inspiriralo za naziv benda, zašto baš Mašinko?
Mašinko s Brača je lokalni prvak u nabijanju janjca na kolac i borac za prava radnika Jadrankamena te navodno jako dobar tip. Bio je na svadbi našeg prijatelja Krcka, na kojoj je bio i naš bubnjar Pitura te smo po njemu nazvali bend.

Odakle crpite inspiraciju za pjesme i albume?
Voljeli bismo i mi znati, s obzirom da nas inspiracija nešto mimoilazi u zadnje vrijeme. Šalu na stranu, svijet oko nas prepun je stvari koje nas ljute, vesele, tjeraju na razmišljanje i sl., neke od tih stvari tu i tamo završe i u pjesmi.

Vi ste jedan od rijetkih bendova koji je koliko toliko ostao u svojoj originalnoj postavi, kako ste to uspjeli?
Jedino sam ja došao u bend godinu dana kasnije nego ostali u trenutku kada je Srki, basist, otišao u Veliku Britaniju graditi akademsku karijeru. Kada se on vratio, meni nisu dali otići iz benda i od tada nas je šestorica. Svi koji su bili u bendu, u bendu su i ostali, a glavni razlog toga je što smo prijatelji u prvom redu pa tek onda bend.

Kakav je osjećaj bio izbaciti prvi spot, i to za za pjesmu “Kako je Potjeh tražio rakiju”?
Odličan, jako smo ponosni na njega jer je nastao našim stopostotnim radom. Snimanje i montaža su napravljeni unutar benda i izbačen je ravno godinu dana nakon što smo izbacili „Frakturka“ na kojem je ta pjesma.

Radite li trenutno na novom albumu?
Nove snimke su pri kraju, a izaći će u jednoj kombinaciji koja će i vas s Pannoniana jako razveseliti. Za sada ne mogu ništa službeno reći, ali ideja je da ovo ljeto možete slušati nove pjesme Mašinka.

Kakav je osjećaj čuti svoju pjesmu na radiju?
Stvarno se jako, ali JAKO rijetko događa tako da se uvijek ugodno iznenadimo. Šulc mi je rekao da nas je neki dan čuo u „Sport i glazba“ na Hrvatskom radiju, što me ostavilo bez riječi. Nažalost, u domaćoj alternativi ima puno bendova koji bi u nekakvim razvijenijim okolnostima bili mainstream i odlično pristajali na radiju. Red je na radijskim urednicima da budu spremniji educirati se i maknuti iz uobičajenih okvira. No, o tome se da pričati.

Imate li neku anegdotu s koncerta?
Imamo ih i previše (haha). Šulc si je jednom prilikom raskrvario arkadu pjevajući, Lovro je pao Pituri u bubanj, a Pero je na pozornici prespavao vlastiti bis.
Posebno nam je smiješna ona kada je Šulc ispričao vic u Areni Zagreb pred 8 tisuća ljudi, a smijala se ravno jedna osoba. Eto, samo par kratkih crtica koje mi padaju napamet.

Što mislite o glazbenoj sceni u Hrvatskoj?
Otkad se Shomy i Vuki pretvorio samo u Shomija, sve je otišlo kvragu. Ali ajde, ne smijemo se buniti, Croatia Records niže hitove s urbanim tamburaškim sastavima, Zlatko Pejaković je pred par mjeseci izašao s novim singlom i najboljim spotom ikad napravljenim u Simsima, taman je i novi krug Voicea završio, a evo sad će i Europsko prvenstvo te nas čeka barem dvadeset navijačkih evergrina.
Cinizam na stranu, sad bih mogao nabrajati hrpetinu bendova koji su vrh, no neću. Samo idite na koncerte, nemojte samo piti ispred. I slušajte Kurve.

Smatrate li da mladi u posljednje vrijeme počinju više cijeniti punk-rock nego prethodnih godina?
Ima dobrih bendova za koje se našla publika, a ono što nedostaje u cijeloj priči su novi bendovi. Mi smo svi zagrizli u tridesete, Šank također, i sviramo u ovim ili onim bendovima već koje desetljeće. Gužva, Grupa, naši Debeljaci, svi su na sceni godinama. Nedostaje bendova poput Fajrunta, Eke Bube, ekipe koji su stvarno noviji u svemu tome, a da su po nečemu posebni i da ih publika zapazi. Međutim, klinci su u nekim novim i drugim žanrovima tako da se stvarno mladi punk bendovi mogu nabrojati na prste.

Koji je vaš savjet za buduće generacije punk rock grupa?
Ma, samo neka postoje i neka skupljaju koncerte umjesto lajkova na fejsu.

Podijeli