Mladost, ludost, kaciga, zagrljaj i Urban&4
Urban i njegova četvorka ove godine zabavljat će publiku na Pannonianu. Svi ljubitelji Urbanovog glazbenog izričaja neka zaokruže 1. lipanj na svojim kalendarima i podsjetnicima, a prije toga checkirajte što Urban kaže o svom glazbenom nadahnuću, čega se stidi u svojoj karijeri i hoće li se okušati u barem jednoj disciplini na ovogodišnjem PC-u.
1. Bi li mogao stvarati u gradu ili mjestu koji nije blizu neke vodene površine – mora, jezera, rijeke? Prema svom glazbenom nadahnuću jesi li više mediteranski ili kontinentalni tip?
Sigurno bih mogao. Vezan sam za svoj grad na način kao što je svatko vezan za grad u kojem je odrastao, ali sada imam već dovoljno godina, nakupljenih iskustava i vjerujem da bih mogao stvarati i u tamnici, a kamoli u nekom drugom gradu. Vezan sam za vodu, ali je ne moram nužno vidjeti ili biti u njenoj blizini. Čini mi se da bih ovo riječko more…da zatreba, mogao zamijeniti za neku rijeku ili jezero. Trenutno mi je puno bitnije kakvim sam ljudima okružen nego sama blizina mora ili neke druge vodene površine. Teško mi je odgovoriti jesam li po nadahnuću mediteranski ili kontinentalni tip. Vjerojatno i jedno i drugo, po malo. Ono što znam, je da me zadnjih godina sve više privlači šuma. Šumu puno češće sanjam od mora. O vodi pišem, ali sanjam šumu i planine. Ipak, možda bih trebao otići na neko vrijeme da bih znao točno odgovoriti na pitanje koliko sam i jesam li uopće kreativno vezan za ovaj kraj i more.
2. Stidiš li se danas raditi neke stvari u glazbi koje si nekada smatrao uobičajenim?
Da…, ali ne toliko da ih skrivam. Međutim, ne možemo svoje postupke ili stvaranje odvojiti od vremena u kojem se to događalo. Kada čovjek ima dvadeset godina ima samo jedan život iza sebe. Trenutno, kako sam dotakao pedesetu, svjestan sam da imam barem tri – četiri gotovo u cijelosti odživljenih života. Svaki je od njih, imao neki svoj ritam. Trenutno pokušavam nadoknaditi sve propušteno pa čitam i stvaram više nego ikada. Nabio sam si svakodnevno radno vrijeme i radim potpuno drugačijim ritmom nego do pred samo par godina. Taj mi rad, svakodnevno učenje nečeg novog, istraživanje, a povremeno čak i igra, trenutno spašava zdrav razum.
3. Jesi li zahtjevni sada neko što si bio na početku svoje glazbene karijere? Traje li stvaralački proces duže i jesi li kritičniji prema njemu?
Svijet je pun talentiranijih i pametnijih ljudi od mene. Stvaraju čudesne stvari. Zato sam ispunjen i jednom pozitivnom ljubomorom. Nakon svake velike pročitane knjige ili nekog velikog albuma, izložbe ja doživljavam malu kreativnu krizu. Letvica se podiže za koji stupanj i treba mi neko vrijeme da je ponovo preskočim. Stvari kojima sam se nekada zadovoljavao i koje su mi prolazile, sada više ne prolaze. Međutim, ako je omjer rada i učenja podignut u jednu veću brzinu, onda se nešto lakše i nosim sa svim tim hodajućim božanstvima oko nas. Prije bih samo potonuo, ali ne bih ništa poduzimao da dohvatim barem prvu stepenicu, jednostavno bih čekao da vrijeme učini svoje i moja ograničenja mi ponovo postanu prihvatljiva.
Danas sam sigurno pažljiviji prema onome što trenutno radim. Isto tako, s obzirom da radim puno više nego ranije brže se odvija i stvaralački proces.
4. Jednom prilikom smo sjedili zajedno u birtiji kraj stadiona, jutro nakon tvoje svirke u klubu Epic u Tvrđi. Snimajući jingle za jednu radijsku emisiju – tebi već dobro poznatog naziva „Brtva glave“ rekao si kako si kao mali probao napraviti nešto slično današnjem skate-u….tvoja karijera u ekstremnim sportovima brzo je bila gotova jer si se citiram „spizido“ niz nekakav spust u ulici. Hoće li dati novu šansu barem jednoj kategoriji ekstremnih sportova na ovogodišnjem Pannonian Challengeu?
Ma, to smo sami radili karete sa balinjerama na mjestu kotača hahahahahaha.
Volan koji ide ispod samog kareta na kojem se sjedi, pričvrstio sam jednom velikom i dugom vidom. Nažalost, na jednoj velikoj nizbrdici, uletio sam prednjim kotačem u šahtu i kliznuo preko te vide. Rasparala je sve na svom putu, a onda se lako može zamisliti i na što mi je guzica sličila neko vrijeme hahahahahah.
Ako bude prilike na ovom Pannonian Challengeu rado bih probao nešto od stvari koje vole mladi hahahahaha. Međutim, život mi je dovoljno uzbudljiv pa ne osjećam potrebu da si ga na taj način učinim zanimljivijim. Radije gledam druge kako se vesele, ali nikad se ne zna!!
5. Kada kažeš Pannonian Challenge što ti prvo padne na pamet?
Mladost, ludost, kaciga i zagrljaj.